Jutros sam se probudila pored polja narcisa koji su složno
izvirivali iz pokošene trave. Sunce je izašlo ispuštajuci nekakav čudan
ružičasti dim, tek tako, da bi nas podsetilo na posebnost današnjeg dana.
Na izvoru zivota se voda toči bez prestanka. Kapljice su orosile
glave narcisa, pa im kosa sada ne može ništa.
Jedna beba, ptica, nam je tačno u podne
umrla na rukama. Čekala je na nas, da ne bi urla sama. Počivaj u
miru, pomolili smo se, dok smo joj telo prekrivali poljskim cvetovima.
Na jedan mravinjak koje je bio veliki kao soba jednog deteta, smo stavili mrvice pogače i obradovali kraljicu koja je u čast nama snela jos pokoje jaje a ostatak mrava je napravio žurku "ne jede se pogača svakoga dana", šapnuo mi je na uvo jedan iz veća mudraca.
Par crnih leptirova nas je zaustavilo na
putu ka izvoru života (onom iz prvog paragrafa), da nam stane na ruku, tek
tako, bez razloga; a onda su oba sa punom namerom poljubili našu kosu, prekrili
svojim prahom naš dah, podsećajući nas na dušu naše majke koja je umrla pre
samo 6 meseci.
Jedna maca se omacila bas ispred Markovog
konaka, da bi mi njene mace upoznali i mazili i pazili od svitanja zore do
trenutka svesnosti o mrakom popločanim putevima.
Bosonogi smo osvajali platforme Crnoga
Vrha, mešajući kapljice nevidljivog znoja sa crnom zemljom, po stazama
izpletenih korenom čempresa, jelki i borova, do Kamena Snage, 1038 metara iznad
polja Holandije, iz koga smo crpeli snagu iz centra zemlje.
A onda smo pustili vrisak Indijanaca, zov Šamana,
krik Balkanskih varvara preko brda, da im eho udari u krila sokolova koji su
kružili u ritualnom plesu ispred našeg mesta za meditaciju.
Kraljev Sto nas je dočekao nudeći svoj
Kameno Bistrine, i poglede na Kraljičin vrt i venac planina koje se protežu iz
bezdana do beskraja. Prošli smo pored kuća vikendaša oko kojih nema
ograda, niti će ih ikada biti, jer su izgradjene u svetu poverenja i svesti o
netrpljenju granica, ograda, žica, gde je anarhija i dalje najbolje shvaćen
socijalni sistem.
Pre odlaska smo zagrlili jednu brezu koja
se takmičila sa svim umetnicima sveta tvrdeći da njena kora odslikava mozaik najlepših
mogućih boja ljubavi ikada do sada vidjenih.
Mi smo se sa njom naravno složili.
1 коментар:
Magija Divcibara :)
Постави коментар