Da li ste znali da na svetu postoji više od 10 miliona napuštenih beba i male dece, i da ukoliko ih sve zajedno poredjamo na glavne puteve Evrope, praveći ogradu od njihovih tela, oni bi nas svi sa puta gledali, dan za danom našega putešestvija od Beograda do Londona - i bilo bi nam teško da pronadjemo prorez izmedju njihovih malenih tela. Koliko dugo bi nam trebalo da zakočimo i da uzmemo jedno od te dece?
Da li ste znali da Etiopija ima 60% stanovništva mladjeg od 16 godina, i da je tamo životni vek 40 godina i da imaju milione obolelih od tuberkuloze ili side?
Da li ste znali da više od 60% svetskog stanovništa živi na manje od $2 dnevno...?
A na drugoj strani zemaljske kugle...
Samo da vama smrtnicima (oni koji su puni para i ne znaju šta će sa njima, mogu ovaj pasoš preskočiti) dočaram bizarnosti čitavog jednog sloja srednje visoke klase u Engleskoj (visoka je odavno izašla iz svakog domašaja zdravo-razumskog razmišljanja) ispričaću vam priču o mome kolegi koji je u vreme kada sam ga ja srela radio kao nekakav direktor u ne tako velikoj firmi u Londonu. Dakle, u Londonu, zaposleni naše firme su uzimali zdravo za gotovo da jednom godišnje menjaju kola i da voze samo najbolje Opele i BMW-ove, ali to je i razumljivo jer su kola deo mašinerije zajmova koje svaki Englez ima. Dakle, protagonista ove moje male priče, moj kolega, je na jednom našem službenom putu u Holandiju kupio dve slike. Slike se meni baš i nisu pretetrano dopale, ali kako to već sa umetnošću biva objektivna subjektivnost posmatrača je u njegovoj glavi opravdala basnosnovnu cenu ovih dela. Elem, on je te slike zapakovao i biznis klasom doneo kao poklon ženi u Engleskoj da bi nam nekoliko dana kasnije u kancelariji pričao kako se poklon njegovoj ženi jako dopao ali da se uopšte nije slagao sa ambijentom njegove dnevne sobe. Dakle, logično rešenje takvog problema jednog srednjovekovnog biznismena i njegove žene je bilo da promene sav nameštaj dnevne sobe!!! U roku od nedelju ili dve, posle kupovine novog i promene starog - koji uopšte nije bio star nameštaj, slike su se sretno udomile u novoj sobi.
Za nekoga iz Srbije, u čijoj zemlji za vreme sankcija nije bilo toalet papira i u kojoj veš mašina traje najmanje dvadeset godina, ova priča je postala sinonim potrošačke ludnice kroz koju pojedine zemlje Evrope prolaze. Taj isti kolega mi je u jednom trenutku sa punom ozbiljnošću pričao kako je Engleska u krizi. Toplo sam mu preporučila dobrotvorni rad u sirotištu u Etiopiji samo da bi nekako uspeo da izleči svoj stav prema realnosti.
Na ovoj našoj nam dragoj zemljici postoje hiljade i hiljade parova koji bezuspešno pokušavaju da naprave dete: bestelesnom oplodnjom, lečenjem hormonima, bankama sperme, kupanjem u lekovitim banjama, a opet postoje i milione beba u sirotištima po celome svetu.
U momentu kada sam svojim bližnjima nagovestila mogućnost usvajanja, lepeza reakcija se proširila odavde pa sve do Medjugorja, dodirujući srca svih naših svetih - od moje najmilije Svete Petke čak do Medjugorske nam Gospe.
Ja sam čula jednu priču, rekla mi je moja tetka koja je rodjena u Mostaru i koja je u toku ovih novijih Mostarskih muka svašta videla i doživela, priču o porodici koja je usvojila dečaka. E, taj dečak se odmetnuo od roditelja, zamrzeo ih i na kraju ih ubio na spavanju. Teško ti je kada to uradi neko od tvoje krvi i mesa, zamisli samo – gajiš ga celog života, tudjeg, izdvajaš od svojih usta, a on ti tako vrati. Razmisli dobro - završila je odlučno moja mila Hercegovka.
A opet, druga, koja je samo godinu dana imala kada joj je majka umrla i četiri kada joj je umro i otac, koju su od malena odgajale tetke i stričevi i koja je u jednom trenutku svoga života bila i u sirotištu, mi je rekla, ja sam uvek želela da pored svoje dvoje sinova imam još i jedno usvojeno dete, sprečio me je u tome moj muž kojem su dva sina bila dosta za odgajanje. I ako me danas pitaš za čime žališ, ja ću ti reći, za ćerkom iz sirotišta koja mi nije bila sudjena.
Ovo je priča VITRIOLA, priča o putu u središte zemlje, u središte srca, u centar Bića, putu koje me je odveo do podzemne pećine u kojoj se nalazi okultni kamen našega prosvetlenja. Ovo je priča o moje dvoje usvojene dece iz Etiopije.
Популарни постови
-
Da li ste znali da na svetu postoji više od 10 miliona napuštenih beba i male dece, i da ukoliko ih sve zajedno poredjamo na glavne puteve E...
-
Šta je to što mene u Emi Sintayu tako fascinira? Šta je to što sve nas, poklonike života, koji u njoj vidimo spas, ka njoj tako neodolj...
-
Neznanče, molim te, prestigni vreme Drhtaji me obuzimaju Noć se približava Sadašnjost me opčinjava Ne prošlost, ne ono što će možda doći! M...
среда, 26. новембар 2008.
napuštene bebe traže nove mame
Ознаке:
Beograd,
duhovnost,
e kniga,
eknjiga,
Etiopija,
ljubav,
ljubavna prica,
Nuit,
potrosacko lukilo,
proza,
putopis,
usvajanje,
zdrav zivot,
zivotna prica
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
1 коментар:
:) podsetila si me na jedan divan stih: 'Vasa deca nisu vasa deca. Oni su sinovi i kceri zudnje zivota za samim sobom. Oni nastaju preko vas, ali ne od vas. I premda su sa vama, ona vam ne pripadaju. Mozete im darovati svoju ljubav, ali ne i svoje misli. Jer oni imaju misli sopstvene. Mozete im skuciti tela, ali ne i duse. Jer duhovi njihovi obitavaju u kuci sutrasnjice koju vi ne mozete pohoditi cak ni u snovima svojim.
Mozete teziti da budete kao oni, ali ne pokusavajte da ih terate da budu kao vi. Jer zivot ne ide u nazad, niti se zadrzava u proslosti.
Vi ste lukovi iz kojih se deca vasa poput zivih strela odapinju unapred. Neka vas ispuni sreca sto vas strelac savija u ruci, neka vase strele lete hitro i daleko. Jer deca vasa nastaju preko vas, ali vam ne pripadaju. Ona su sinovi i kceri zudnje zivota!' Prorok, Halil Dzubran
Постави коментар