Jutros sam se probudila pored polja narcisa koji su složno
izvirivali iz pokošene trave. Sunce je izašlo ispuštajuci nekakav čudan
ružičasti dim, tek tako, da bi nas podsetilo na posebnost današnjeg dana.
Na izvoru zivota se voda toči bez prestanka. Kapljice su orosile
glave narcisa, pa im kosa sada ne može ništa.
Jedna beba, ptica, nam je tačno u podne
umrla na rukama. Čekala je na nas, da ne bi urla sama. Počivaj u
miru, pomolili smo se, dok smo joj telo prekrivali poljskim cvetovima.
