Популарни постови

среда, 8. април 2009.

Izgubljeni u trenutku

Neznanče, molim te, prestigni vreme
Drhtaji me obuzimaju
Noć se približava
Sadašnjost me opčinjava
Ne prošlost, ne ono što će možda doći!
Molim te, neznanče – zauzdaj vreme
Ne vodi nas nikud – ostajmo ovde
Zamrznuti izmedju dva mladeža - na njenoj levoj šaci
I iza njegovoga levog uha…
Kao treptaj njegove suze dok ka meni pruža ruke
I zvuk njenog besmislenog kikotanja dok drži
Bebu puža u svojoj ruci
Volim te – šapućem mu, mili moj

a on se igra sa mojim dahom
U svojoj ušnoj školjci
Volim te – kažem njoj, mojoj malenoj

a ona se pospano privija u zagrljaj
Koji vredi nekoliko miliona

Neznanče, molim te, zavaraj vreme
I ostavi nas ovde, sada, malo duže...

Snovi male dece

четвртак, 12. март 2009.

1 maca, 1 zeka i 1 patka u potpunoj harmoniji



Malta je danas bila puna magije. Ovo je scena koju sam snimala dok sam sa decom otkrivala njene cari - maca koja je zaljubljena u zeku, zeka koji se ne boji mace i patka koja ovu ljubavnu vezu posmatra sa strane... :)

недеља, 4. јануар 2009.

Civilizacija

Ja  sam na rolerima, Ema i Andjela, Emina prijateljica koja živi u Ostinu, Teksas, na biciklu.  Andjela, devojčica sa licem andjela mi reče: ja bih uvek radije izabrala biciklo nego rolere, na biciklu makar mogu da sedim...  Ostin, Teksas, oktobar jedne davne 96-te na putu oko sveta, provodim deset dana kod jedne jako dobre prijateljice sa fakulteta koja je tamo emigrirala, negde u isto vreme kada sam se ja preselila na Maltu.  Posle tri dana zatvorenih prostora, klime koja je bila ugradjena čak i u autobusima, restorana koji se nalaze u šoping centrima, vožnje kolima od jednog mesta do drugog bez i tračka nade da ćemo naleteti na pešake ili pločnike, bez tržnica, skverova, barova pored reka, bez života u bilo kom drugom obliku osim života unutar ogradjenih prostora, ja sam zaplakala jer mi je bilo tako strašno tužno da negde na ovome svetu ljudi žive na ovaj način.  'Ja bih samo želela da odem do pekara ili samoposluge i kupim hleb i mleko ali bih htela da do tamo odem pešice, ili eto, biciklom.' 'To je nemoguće, reče moja prijateljica, oko nas su samo auto-putevi, izlazak bez kola je ravno samoubistvu, ljudi bi verovatno pomislili da si nekakav ludak ili terorista'.   Civilizacija na svome vrhuncu, ispeglana, doterana, izoštrena, polirana, savršena u svakom pogledu – naša draga civilizacija.
civilizacija, zivotna prica, e knjiga, putopis